Povijest

Na području naselja Kloštar Ivanića pronađeni su ostatci iz prapovijesnog doba. Iz brončanoga je doba (11.st.pr. Kr.) ostava s rijetkim predmetima. Za to razdoblje karakteristična je kultura polja sa žarama koja je dobila ime po spaljivanju pokojnika i pokapanju pepela u žare (urne). U Kloštar Ivaniću pronađena je ostava brončanih predmeta od kojih se ističu knemide – potkoljenice i mali ingot egejskog oblika što dokazuje da su ovi prostori još u brončano doba imali kontakte sa Sredozemljem.

Kloštar Ivanić se prvi put spominje potkraj 11.st. kao posjed koji je kralj Ladislav Arpadović darovao tek osnovanoj zagrebačkoj biskupiji; nešto poslije izgrađen je biskupski dvor. God. 1226. zagrebački biskup Stjepan Babonić izgradio je u naselju Crkvu sv. Marije i benediktinski samostan (kloštar), koje su 1242. spalili Tatari; 1246. biskup je obnovio samostan. U 13. st. naselje je dobilo status slobodnog trgovišta (oppidum Ivanich), što je 1405. potvrdio kralj Sigismund Luksemburgovac.

Crkva sv. Ivana KrstiteljaZagrebački biskup Luka Baretin podignuo je na početku 16. st. Crkvu sv. Ivana Krstitelja i uz nju novi samostan, u koji su se 1508. uselili franjevci. Godine 1549. samostan je bio napušten zbog osmanlijske prijetnje, a s povratkom franjevaca 1639. ponovno je obnovljen (teško oštećen 1944.). Do 1703. naselje je bilo u sastavu Vojne krajine, isprva pod kraljevom upravom, a potom pod upravom hrvatskog bana.