Kloštranska Crkva Blažene Djevice Marije najznačajniji je spomenik sakralne arhitekture stare ivanićke povijesti. Crkvu, a i uz nju samostan, dao je sagraditi zagrebački biskup Stjepan II. Babonić. Godina građenja nije pismeno označena, no smatra se da je to učinio između 1227. i 1242. godine. Kuća i crkva su darovane opaticama (najvjerojatnije normantinkama) za stanovanje. Samostan i naselje spalili su Tatari 1242., ali su već 1246. godine najvećim dijelom obnovljeni. Iste godine u Kloštar Ivanić dolaze benediktinke.
Opatice benediktinke borave u Kloštru od 1246. do 15. st. Pred Turcima iz Ivanića su otišle benediktinke i franjevci, a s njima i narod. Na tome području se razvija Vojna krajina i služba vojnih kapelana, koji su u 16. st. vršili sve dušobrižničke poslove kao župnici.
Nakon mira postepeno slijedi povratak ljudi na ovo područje. Zagrebački biskup Benko Vinković ponovno u Ivanić dovodi franjevce. U 17. st. obnavlja i uređuje župu Blažene Djevice Marije. Staru izvornu crkvu je župnik Jakov Gallović obnovio, a biskup Petar Domitrović 6. ožujka 1622. posvetio.
Obnovljena i posvećena Crkva Blažene Djevice Marije imala je tri oltara Blažene Djevice Marije, što znači da je temeljem predaje bilo poznato štovanje Djevice, a kasnije to potvrđuje Knjiga čudesa iz 18.st. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Franje Thansija, župnik Franjo Vlahović je shvatio proštenjarski značaj Crkve Blažene Djevice Marije koja se štovala kao “Majka Milosrđa“ od davnina.
Dakle brigom i odredbom zagrebačkog biskupa Franje Thansija, ivanićka je crkva podignuta, proširena, produljena i uređena 1757. – 1759. Dobila je svoj sadašnji izgled i posvećena je 1759. Glavni oltar dao je podići Franjo Thansi 1762. i od tada je proštenjarska crkva.