O OPĆINI

Kloštar Ivanić je naselje i središte istoimene općine smještene u sjeverozapadnoj Moslavini, svega 4 kilometra sjeveroistočno od Ivanić-Grada, na nadmorskoj visini od 159 metara.

Osim naselja Kloštar Ivanić, općina obuhvaća još deset naselja: Bešlinec, Čemernica Lonjska, Donja Obreška, Gornja Obreška, Križci, Lipovec Lonjski, Predavec, Sobočani, Stara Marča i Šćapovec. Površina općine je 79,01 km².

Općina Kloštar Ivanić ističe se kao izrazito poljoprivredno-stočarski kraj. Razvijene poljoprivredne grane uključuju voćarstvo, vinogradarstvo i povrtlarstvo, dok stočarstvo prednjači uzgojem svinja, goveda i autohtone pasmine konja – hrvatskoga posavca. Posebnu vrijednost ovomu području daju prirodna ležišta nafte i plina, koja dodatno pridonose njegovu gospodarskom značaju.

Povijest

Na području naselja Kloštar Ivanića otkriveni su tragovi ljudske prisutnosti iz prapovijesnoga doba, uključujući iznimno vrijednu ostavu iz brončanoga doba iz 11. stoljeća prije Krista, bogatu rijetkim artefaktima. Kultura polja sa žarama, karakteristična za to razdoblje, svoje ime duguje jedinstvenomu običaju spaljivanja pokojnika i pohranjivanja pepela u urne. Među pronađenim predmetima posebno se ističu brončane potkoljenice, poznate kao knemide, te mali ingot oblika svojevrsnoga za egejsko područje, koji svjedoče o dalekosežnim vezama ovog kraja s mediteranskim svijetom još u brončanome dobu.

Kloštar Ivanić prvi se put spominje krajem 11. stoljeća kao posjed koji je kralj Ladislav Arpadović velikodušno darovao Zagrebačkoj biskupiji. Ubrzo potom sagrađen je biskupski dvor. Godine 1226. zagrebački biskup Stjepan Babonić podignuo je crkvu posvećenu svetoj Mariji i benediktinski samostan, poznat kao kloštar. Samostan su 1242. spalili Tatari, ali je već 1246. godine obnovljen.

U 13. stoljeću naselje je dobilo status slobodnoga trgovišta (oppidum Ivanich), što je 1405. godine potvrdio kralj Sigismund Luksemburgovac. Na početku 16. stoljeća zagrebački biskup Luka Baretin podigao je crkvu posvećenu svetomu Ivanu Krstitelju i uz nju novi franjevački samostan, , simbol duhovnosti i kulturnoga nasljeđa. Franjevci su se u samostan uselili 1508., no 1549. godine su ga napustili zbog osmanske prijetnje. Njihov povratak uslijedio je 1639. godine, kada je samostan obnovljen, iako je tijekom povijesti, osobito 1944. godine, pretrpio znatna oštećenja. Do 1703. godine naselje je bilo dio Vojne krajine, u početku pod kraljevom upravom, a poslije pod upravom hrvatskoga bana.

Godine 1817. Austrija je odabrala toranj crkve svetoga Ivana Krstitelja u Kloštar Ivaniću kao ishodišnu točku za katastarsku izmjeru Hrvatske i Slavonije. Toranj, visok 69 metara, dominira krajolikom i vidljiv je iz brojnih okolnih točaka, čime je poslužio kao polazište trigonometrijske mreže. U blizini glavne točke određeno je i susjedno ekscentrično geodetsko stajalište na starome sajmištu u Kloštar Ivaniću, gdje se i danas nalazi masivni stup s metalnim središtem.

 Stanovništvo

Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2021. godine, ukupan broj stanovnika općine Kloštar Ivanić iznosi 5523, od čega je muških stanovnika 2721, a ženskih 2802.

Popis stanovništva 2021. godine

Rezultati popisa iz 2011. godine pokazuju da je općina imala 6091 stanovnika, od čega je muških stanovnika bilo 3023, a ženskih 3068.

Popis stanovništva 2011. godine

Prema podacima popisa iz 2001. godine, općina Kloštar Ivanić imala je 5899 stanovnika, a gustoća naseljenosti iznosila je 74,7 stanovnika po kvadratnome kilometru.

Popis stanovništva 2001. godine 

Podaci popisa iz 2011. nisu neposredno usporedivi s podatcima popisa iz 2001. i ranijih popisa jer se statistička definicija ukupnoga stanovništva primijenjena 2011. godine razlikuje od ranijih metodologija.

Popisi stanovništva provedeni nakon Drugoga svjetskog rata (1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991.) obuhvaćali su stalno stanovništvo, odnosno osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, neovisno o tome jesu li u vrijeme popisa bile prisutne u prebivalištu ili odsutne te neovisno o duljini odsutnosti.

U popisu 2001. prvi je put uveden koncept uobičajenoga mjesta stanovanja, a kao osnovno mjerilo za uključivanje ili isključivanje osobe iz ukupnoga stanovništva definirano je razdoblje odsutnosti od jedne godine i dulje.

Popis iz 2011. također se temelji na konceptu uobičajenoga mjesta stanovanja, no uvodi dodatno mjerilo – namjeru odsutnosti/prisutnosti. Ti podatci nisu neposredno usporedivi s rezultatima popisa iz 2001. godine, ponajprije zbog toga što:

• namjera odsutnosti/prisutnosti nije prikupljana u popisu 2001. godine
• popis 2001. u ukupan broj stanovnika uključuje osobe koje su bile odsutne godinu i dulje, ali su se sezonski ili mjesečno vraćale u mjesto  stanovanja. Takve osobe nisu uključene u rezultate popisa iz 2011. godine.

Podrobne informacije o popisima stanovništva i primijenjenim metodologijama dostupne su na stranicama Državnoga zavoda za statistiku.