BAŠTINA

Općina Kloštar Ivanić bogata je prirodnim ljepotama i kulturno-povijesnim vrijednostima. U središtu Kloštar Ivanića nalazi se seoski zdenac sa zanimljivom nadzemnom arhitekturom. Pretpostavlja se da je zdenac izgrađen za potrebe vojne granice. Riječ je o jednom od rijetkih povijesno-građevinskih spomenika te vrste u sjevernoj Hrvatskoj.

Ovaj kraj posebno se ističe bogatom sakralnom baštinom koja već godinama privlači brojne hodočasnike iz zemlje i svijeta.

Franjevački samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja

Franjevački samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja u Kloštar Ivaniću čine jedinstven arhitektonski kompleks. Prema natpisu godine uklesane u renesansni grb iznad glavnoga portala crkve, graditelj crkve i samostana bio je zagrebački biskup Luka Baretin, a gradnju je dovršio 1508. godine. Ova velika gotička crkva, posvećena sv. Ivanu Krstitelju, poslije je bila barokizirana.

U gotičkome svetištu crkve, koja je stradala tijekom Drugoga svjetskog rata, nalaze se pomnjivo klesane konzole. Propovjedaonice, drveni oltari i kipovi bili su barokni. Biskup Luka Baretin pozvao je franjevce u samostan, no oni su ga već sredinom 15. stoljeća napustili, a samostan je tada postao obrambena utvrda tijekom ratova s Turcima.

Samostan i crkva, kao i Kloštar Ivanić, više su puta stradali od Turaka, a najveća šteta nanesena im je u požaru izazvanome nepažnjom krajiške vojske 1572. godine. Popravljeni su i preuređeni u vrijeme biskupa Franje Ergeljskoga. U 17. stoljeću franjevci su se ponovno vratili i temeljito obnovili samostan, najviše zahvaljujući nastojanjima Elezara Borena.

Tada su u zvonik crkve postavljena tri lijevana zvona, nabavljene nove orgulje, postavljeno još pet oltara, a na crkvi su izmijenjeni prozori i iznova pozlaćeni svi oltari.

Franjevačka ljekarna

Uz franjevački samostan uz Kloštar Ivaniću povezuje se još jedan značajan povijesni spomenik – franjevačka ljekarna, jedna od najstarijih u ovome dijelu Hrvatske. Prema dostupnim podatcima ljekarna je u samostanu postojala već 1670. godine. Od 1725. godine sačuvan je popis franjevaca ljekarnika i ranarnika. Godine 1742. samostanska ljekarna dobiva status javne ustanove koja je služila za zdravstvenu zaštitu naroda.

Knjiga čudesa Blažene Djevice Marije Ivanićke

Knjiga čudesa Blažene Djevice Marije Ivanićke danas se čuva u župnome arhivu franjevačke crkve sv. Ivana Krstitelja u Kloštar Ivaniću.

Riječ je o velikoj knjizi uvezenoj u tvrde korice s kožnim hrptom. Knjigu je pisalo nekoliko autora, a zapisi obuhvaćaju razdoblje od 1757. do 1782. godine. Na domaćem kajkavskom jeziku zabilježeno je približno šezdeset događaja iz toga vremena.

Knjiga svjedoči o narodnome vjerovanju i dubokoj pobožnosti prema Ivanićkoj Majci Božjoj te donosi dragocjene zapise o zdravstvenim, gospodarskim i društvenim prilikama u Kloštar Ivaniću i okolici.

Crkva Blažene Djevice Marije

Kloštranska crkva Blažene Djevice Marije najznačajniji je spomenik sakralne arhitekture i povijesti ovoga kraja. Crkvu zajedno sa samostanom dao je sagraditi zagrebački biskup Stjepan II. Babonić. Iako godina gradnje nije pismeno zabilježena, pretpostavlja se da ju je dao izgraditi između 1227. i 1242. godine. Kuća i crkva darovane su opaticama, najvjerojatnije normantinkama, za stanovanje.

Samostan i naselje spalili su Tatari 1242. godine, no već su 1246. najvećim dijelom obnovljeni. Iste godine u Kloštar Ivanić dolaze benediktinke koje u samostanu borave od 1246. do 15. stoljeća. Pred turskim prodorima, benediktinke i franjevci bili su prisiljeni napustiti Kloštar Ivanić, a zajedno s njima iselio se i narod. Na tome području razvija se Vojna krajina, dok vojni kapelani u 16. stoljeću preuzimaju dušobrižničke poslove kao župnici.

Nakon uspostave mira započinje postupni povratak stanovništva. Zagrebački biskup Benko Vinković ponovno dovodi franjevce u Kloštar Ivanić te u 17. stoljeću obnavlja i uređuje župu Blažene Djevice Marije. Staru izvornu crkvu obnovio je župnik Jakov Gallović, a biskup Petar Domitrović posvetio ju je 6. ožujka 1622. godine.

Obnovljena i posvećena crkva imala je tri oltara posvećena Blaženoj Djevici Mariji, što svjedoči o dugotrajnome štovanju Djevice. To štovanje poslije potvrđuje i Knjiga čudesa iz 18. stoljeća. Zahvaljujući zagrebačkomu biskupu Franji Thansiju, župnik Franjo Vlahović prepoznao je proštenjarsku vrijednost crkve Blažene Djevice Marije, koja se od davnina štovala kao Majka Milosrđa.

Zahvaljujući brižnomu zalaganju biskupa Franje Thansija, crkva je u razdoblju od 1757. do 1759. godine podignuta, proširena, produljena i uređena, pritom zadobivši svoj današnji izgled. Posvećena je 1759. godine, a glavni oltar, podignut 1762. na poticaj biskupa Thansija, od tada je crkvu učinio prepoznatljivim proštenjarskim svetištem.